Znam taj put.

Tata. Opet oni momenti.Tu su.Ne mirim se s tim da te nema. Osjetim te,u zraku si.Osjetim tvoje ruke,tek oprane.Mirisu na sapun i polazem obraze na njih. Tata,cetkica nam je iskrzana na istoj strani. I slova su nam ista. Svaki dan mi kazu da sve vise licim na tebe. I,kad se pogledam u ogledalo,nazirem te.Kroz nos,ponekad…

Nastavi čitanje →

Nemir.

Povukla se u senku mog ramena, znala je da je masta plaha zivotinjica, i da je sigurnije da me cutke, stiskom ruke nagovara da dalje pricam… Opirao sam se, pokusao da joj objasnim da će me unistiti udubljivanje u romane kojima nedostaju poslednje stranice. Pozalio sam se da sam pomalo umoran od izvlacenja pitanja na…

Nastavi čitanje →

Idi,vrijeme je

Osveta. Tako slatka a tako gorka. Ponekad i bez ukusa.Ali rijetko… Mislis da ce  moje barikade lako popustiti? Aaaa,ne.Djecace,i ja sam narasla. Ovo srce je silikonsko. Savrseno u svojoj nesavrsenosti. Najmocnija nemocna stvar koju imam. I ono te hoce,a nece.Ipak nece.Previse bi boljelo sve to jos jednom.Previse. Ali nikako se ne odupire utisku da bi…

Nastavi čitanje →

Agatha Christie.

Obozavam ga. Njegov govor,hod,drzanje…Lik uopste. Misteriozan,a otvoren. Jedinstven.Jedan,jedini i neponovljiv. Original bez kopije. Volim njegov sarkazam. Volim kad naruci liker od metvice i kad ceslja svoje brkove. Perfekcionista. Uvijek spreman na svaki novi dokaz. Svako njegovo otkrivanje ubice me ostavi bez daha. Savršenstvo bez mane. Hercules Poirot. 🙂

Nastavi čitanje →